Novicijat

Novicijatska zajednica

Živimo u vremenu kada se traže hrabri i odvažni ljudi, kada je teško živjeti i svjedočiti Krista, kada zbog njega progone i prozivaju sa svih strana te kada opće ljudske vrijednosti nisu od svih prihvaćene. Ipak, i u takvu vremenu Bog kuca na srca širom svijeta i traži ne bi li pronašao nekoga tko bi mu otvorio.

Zašto redovnik?

Unatoč svima koji Boga ometaju u njegovim planovima, ipak postoje i oni koji čuju i osjećaju nešto iznad samo osjetilnoga. Nakon razgovora i duhovnih savjeta, odlučuju ostaviti sve poradi Krista i Evanđelja te stupiti u samostan i krenuti putem redovničkog života. Puno je onih u kojima mladi pronalaze svoje uzore i ideale, a jedan je od njih zasigurno i asiški siromašak sv. Franjo, utemeljitelj triju franjevačkih redova.

O svome nam je pozivu nešto rekao fra Simone Schia-vone: “Oduvijek sam osjećao kako me Bog zove, ali sam tijekom mladenačkih dana živio – sada bih to mogao usporediti s Franjinom mladošću – kao i svi mladi. Pomalo sam se udaljio od Crkve, ali sam ipak zadržao stanovit odnos s Isusom. Dijalog s njim uvijek je bio prisutan. Kasnije mi je on postao pravi brat i prijatelj, a, kada neko prijateljstvo donosi plodove, onda to nešto i znači. Nakon raznih proživljenih prijateljstava i veza, shvatio sam kako se ne osjećam slobodnim živjeti takav način života. U međuvremenu sam upoznao franjevce konventualce, koji su mi u Napulju ponudili smještaj za vrijeme studija. Upoznavši ih, shvatio sam kako je to ono što Gospodin želi od mene. Tako sam ušao u postulaturu u Beneventu, a sada sam u novicijatu u Asizu.”

Novicijat

Novicijat je razdoblje upućivanja u redovnički život, a to jednostavno znači: početak. U njemu se grade temelji i daje oblik vlastitu življenju, prihvaćajući način života zajednice u kojoj se boravi. Početak redovničkog života ostvaruje se kroz iskustvo, molitvu, produbljivanje teoloških i duhovnih stvarnosti pod vodstvom magistra (učitelja) u zajednici. Ovo nam razdoblje pomaže upoznati i živjeti duh utemeljitelja u današnjem vremenu.

U Italiji, u srcu franjevačkoga reda u Asizu, nalazi se “Sveti Samostan” (Sacro Convento). Samostan i baziliku sv. Franje Asiškoga od davnina čuvaju njegovi nasljednici, franjevci konventualci, koji mole i bdiju oko njegova groba. U samostanu živi i djeluje oko sedamdesetoro braće. Među njima žive, rastu i duhovno napreduju novaci – mladići koji su odlučili slijediti Krista po uzoru na sv. Franju.

Novake na njihovom početnom redovničkom putu prate fra Alfredo M. Avallone, magistar, i fra Lucio Massacesi, zamjenik magistra. Njihov zadatak nije nimalo jednostavan. Povjereni su im mladići što ih moraju voditi i savjetovati. Njihov je zadatak biti im i otac i majka; biti im svjedoci – više djelima, negoli riječima – života nadahnuta Evanđeljem.

“Novicijat u Asizu ponovno je otvoren nakon punih 38 godina. Posljednji Registar novicijata, dobro čuvan u arhivu Svetoga Samostana, bilježi 889 novaka od 1907. do 1971. godine. Dana 17. rujna 2009., general Reda, fra Marco Tasca, otvorio je novicijat obredom početka novicijata i redovničkim oblačenjem. Novicijat u Asizu zamisao je koja se rodila u nizu susreta odgojiteljâ i provincijalâ Konferencije ministara provincijala Sredozemnoga područja (CIMP). Na taj se način htjelo poboljšati sam odgoj, zbog maloga broja zvanja, kao ujedno i potaknuti izbor duhovnoga poziva, i slično. “Zajednički novicijat u Asizu: – može li biti boljeg mjesta od Asiza za franjevački odgoj i formaciju svakoga pojedinog kandidata?” prokomentirao je povijest asiškoga novicijata fra Alfredo.

Novicijatska zajednica broji petnaestoro braće novaka u rasponu od 20 do 38 godina, iz tri države: jedanaestoricu iz talijanskih provincija franjevaca konventualaca te po dvojicu iz Slovenije i Hrvatske. Službeni je jezik novicijata talijanski.

“Novaci, dakle, pod vodstvom magistra i po odredbi prava, neka budu postupno pripremani posvetiti se djelima Reda, ostvarujući onu povezanost s Kristom iz koje treba da proizlazi sva njihova apostolska djelatnost; stoga neka ne žive prividnim životom, već u skladu s onim što će morati provoditi kao zavjetovanici.” (Ustanove Reda 38,2).

Početak novicijata

Novicijat je započeo rad na blagdan Rana sv. Franje, 17. rujna 2010. godine. Tom su prigodom kandidati izrekli svoju molbu da budu primljeni u zajednicu, koja ih je s velikom radošću prihvatila pod svoje okri-lje. Obred je obavljen nakon zajedničke molitve Večernje i obreda Preminuća sve-toga Franje. U isto je vrijeme bio i jedno-stavan, i svečan. Neki su od novaka s na-ma podijelili svoje misli i osjećaje vezane uz oblačenje redovničkog odijela.

Fra Nicola Solente: “U postulaturu u Bres-ciju došao sam s nekim svojim planovima i zamislima, no, oni se očito nisu poklapali s planovima Božjim, pa se nisu niti ostvarili. Ovo novo razdoblje: razdoblje početka redovničkog života, odlučio sam u potpunosti prepustiti u ruke Božje. Želim da mi on iz dana u dan pokazuje što trebam činiti za druge i za sebe. Stoga je novicijat potpuno stavljanje u Božju volju i njegovo vodstvo! S velikom sam radošću primio vijest o novicijatu u Asizu. Zašto? Život na mjestu gdje je Franjo učinio svoje prve korake i promjenu života, u želji učiniti svoj život što sličnijim Kristovu, jednostavno me navodi, daje mi snagu, ići tim putem i mijenjati sebe.”

Fra Simone Schiavone: “Novicijat je put milosti koja dolazi odozgor, koja mi pomaže produbiti moj duhovni poziv – shvatiti ga i zavoljeti u punom smislu. Svakako, to je jako zanimljiva godina, u kojoj se upoznaje vlastiti red i uči živjeti u bratstvu. Govoreći o bratstvu, posebno mislim na ono izvanprovincijsko, budući da je Asiz jedini novicijat za talijanske provincije, ali i ono međukulturalno, jer s nama novicijat dijele Hrvati i Slovenci. Novicijat u Asizu važna je stvarnost, jer se ondje čuva tijelo sv. Franje, ondje su njegovi duhovni sinovi. Snažan dojam na moje mišljenje o Asizu i novicijatu posebno su izvršile reakcije različitih mladih redovnika i redovnica u formaciji. Njihov mi je žar pomogao stvoriti stanovito više očekivanje, što sam ga imao polazeći za Asiz. Oblačenje je bio uistinu lijep trenutak. Osjetio sam važnost toga novog zadatka koji mi je povjeren, dok su mi posebnu sigurnost dala braća iz moje Napuljske provincije, koja su bila prisutna za vrijeme obreda. Obući habit znači promijeniti način i stil življenja.”

Fra Simone Milani: “Od novicijata sam očekivao, i još uvijek očekujem, daljnje upoznavanje života franjevaca konventualaca na konkretan način, dijeleći s njima bratski život. Bio sam zabrinut kako će izgledati novicijat u Asizu. Mislio sam da bi zajednica u Sacro Conventu mogla biti raspršena, i manje “obiteljska”, ali se dosad nije pokazalo tako. Drago mi je što je naša zajednica međunarodna, jer se tako možemo međusobno upoznati, što pomaže u osobnome razvoju i uzajamnome poštovanju. Kako nam je novicijat započeo na blagdan sv. Franje, cijelo je moje biće proživljavalo što i sam sv. Franjo: radost zbog početka novicijata, a “bol” zbog svega što sam ostavio.”

Fra Daniel Golavšek: “Novicijat je po meni godina kušnje, vrijeme u kojem uistinu mogu upoznati franjevački život iz prve ruke, shvatiti svoj zadatak i zadatak svoje braće te poboljšati odnos s Bogom. Jako sam sretan što mogu živjeti u jednoj velikoj bratskoj zajednici. Živjeti sa šezdesetoro braće nije uvijek lako te zahtijeva puno strpljenja. Posebno je, međutim, lijepa zajednička molitva – toliko se glasova stapa u jedan jedini glas – upućen Bogu na visinama. Prvi je dan u Asizu bio dan redovničkog oblačenja. Bio je to trenutak pun radosti i sreće.”

Formacija

Ovaj franjevački novicijat, što ga prolaze asiški novaci, odlikuje se franjevačkom duhovnom formacijom: i doktrinarnom, i praktičnom. Novaci imaju priliku, kao i posebnu povlasticu, biti na grobu serafskoga oca sv. Franje te tako prekinuti s mentalitetom i načinom života ovoga svijeta i uključiti se u novu obitelj Male braće. “U formaciji, kako obrazovnoj, tako i duhovnoj – tumači fra Simone Schiavone, želim prihvatiti svaku prednost koja će mi pomoći u ljudskom i duhovnom napredovanju, kako bih mogao bolje živjeti svoj posvećeni život i odnos s drugima.”

Svaki dan, u prijepodnevnim satima, nova-ci imaju internu novicijatsku školu. Prvi i drugi dio odgoja temelji se na Franjinoj oporuci te se govori o milosrđu i vjeri, o identitetu, o daru braće i teškoćama oko pravoga izbora, o važnosti Evanđelja, o nasljedovanju Krista, o radikalnome siro-maštvu, o manualnome radu, o naviješta-nju mira, o liturgijskoj molitvi, itd. Teme koje obrađuju pomažu im ući u život sv. Franje i vidjeti kako je on mislio i govorio. Svaka je tema popraćena odgovarajućim činom, ili posjetom mjestu karakteristič-nom za nju. Tako su, govoreći o prvoj za-jednici, novaci posjetili Rivotorto, dok je govor o milosrđu bio popraćen posjetom Poggiobustoneu… Jedan od ljepših trenu-taka (znakova) bilo je pranje nogu nakon završene teme dar braće. “Znakovi koje činimo u određenom trenutku veoma su značajni, jer nam pomažu u konkretnome činu prepoznati jednostavnost onoga što činimo, ali i vrijednost koja se iza znaka nalazi. Pranjem nogu bratu, učinili smo isto ono što je Isus učinio svojim učenicima na Posljednjoj večeri. Bio je to čin koji nas podsjeća kako bližnjega ne trebamo ljubiti samo za vrijeme pranja nogu, već i u svakodnevnim prilikama izvan kapelice”, opisao nam je fra Simone Milani. Do završetka novicijata novaci će s raznim predavačima obraditi Pravilo, upoznati se s poviješću Reda Male braće i s velikim likovima povijesti; proučit će dokumente Drugoga vatikanskog sabora o posvećenom životu te Konstitucije (Ustanove).

Nakon svake završene etape, novaci sa svojim magistrima prolaze višednevno vrednovanje onoga što se radilo u proteklom razdoblju na osobnom i zajedničkom, kao i obrazovnom i duhovnom planu. Ovo je vrijeme ispunjeno molitvom i meditacijom, “ispitom znanja” usvoje-noga, dok na kraju novaci moraju donijeti odluku hoće li nastaviti započeti put novicijata, ili odustati.

Molitva

Novaci svoj molitveni život dijele sa zajednicom Svetoga Samostana. Sudjeluju u svim vidovima pobožnosti, kao i na svetim misama koje se održavaju u Donjoj bazilici i na grobu svetoga Franje. Uz zajedničku molitvu, novaci svakodnevno održavaju stalnu povezanost s Riječju Božjom kroz lectio divina te klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. “U molitvi pronalazim utjehu u žalosti, pomoć u teškoći. Zborna molitva u zajednici uči me moliti i osjećati se kao dio zajednice, i kao dio Crkve koja moli” – rekao je fra Simone Schiavone.

Aktivnosti

Iako su dio samostanske zajednice, novaci na svome katu imaju svoj dnevni red i obveze. Tako se, uz uobičajene svakodnevne poslove i aktivnosti, izmjenjuju u ministriranju i animiranju Liturgije časova. Nedjeljom, na svetoj misi u 10.30 te prigodom svetkovina, u 17.00 sati, novaci sudjeluju u liturgijskoj asistenciji zajedno s klericima, koji žive u Franciscanumu u Asizu, pod vodstvom fra Giuseppea Marinija, ceremonijara Bazilike. Uz liturgijsku službu, novaci rado pomažu fratrima u Svetom Samostanu pri organizaciji raznih skupova. Posebno valja istaknuti uređenje i pripremanje blagovaonice za 500 uzvanika na svetkovinu sv. Franje, kao i za Božićni koncert. Jedna od važnih aktivnosti jest i dragovoljni rad u Domu za mentalno zaostale, gluhe i slijepe osobe “Serafico”. Srijedom pomažu u animiranju osoba za liturgijsko slavlje u subotu. Djeluju u nekoliko skupina, od kojih jedna animira pjevanje, druga prinos darova, a treća scenski prikaz Evanđelja. Upravo u ovome domu novaci čine isto što je Franjo činio s gubavcima. Osobe u “Serafiku” često su zaboravljene i napuštene od drugih te upravo njima žele donijeti Radosnu vijest – Krista, na njima razumljiv način.

Odricanje

Ne nositi mobitel, fotoaparat, osobno računalo, mp3… Ovim si činom na početku godine kušnje pozvan na ozbiljnost odluke i otvorenost za radikalno nasljedovanje Krista. Sredstva prisutna u novicijatu i samostanskoj zajednici sasvim su dovoljna za održavanje doticaja s vanjskim svijetom. Asiški novicijat potiče svoje novake na siromaštvo i odricanje u današnjem obliku. Mnoge su ove činjenice neke ražalostile, ili pak zastrašile. Mnogi su vjerojatno pomislili: “Uz to što ne mogu ići kući, vidjeti roditelje… ne mogu imati niti što je potrebno za međusobnu komunikaciju?” Svakako, ovo nisu jedine stvari kojih su se odrekli. Nekima je teško palo razdoblje tišine – šutnje, ponedjeljkom i petkom od 15.30 do 19.00, namijenjeno osobnom proučavanju i radu; potom, u posebne dane tzv. pustinje. Ipak, u tišini – kažu – možemo čuti glas Gospodinov koji nam govori. Fra Nicola Solente kaže: “Za mene je bilo teško prihvatiti činjenicu da neću moći imati mobitel, niti se svakodnevno koristiti internetom, i tako ostati u doticaju sa svima onima s kojima sam ga dosad održavao.”

Dnevni red u novicijatu

06:30 – Služba čitanja, Jutarnja, Konventualna misa (7:15) – Donja bazilika
07:50 – Doručak
08:30 – 09:30 – Lectio Divina
10:00 – 12:00 – Formacija
Srijeda: “Glazbena škola” s maestrom della Cappella Musicale fra Giuseppeom Magrinom
12:30 – Srednji čas – na grobu sv. Franje
12:45 – Ručak (odmor)
15:00 – Čitanje Fonti Francescani (Franjevačkih izvora)
16:00 – Aktivnosti:
ponedjeljak: osobni studij
utorak: sport
srijeda: volontiranje u domu “Serafico”
četvrtak: čišćenje
petak: osobni studij
subota: misa u domu “Serafico”
nedjelja: slobodno vrijeme od ručka do Večernje
19:00 – Večernja s pobožnostima: utorak: krunica
srijeda: klanjanje
petak: obred preminuća
svetoga Franje
20:00 – Večera – Bratska večer
(subota: film)
21:30 – Klanjanje
22:00 – Povečerje

Što se očekuje od jednoga novaka?

Fra Alfredo M. Avallone: “Iz obreda početka novicijata jasno je što se očekuje od novakâ. To je ono što i oni sami traže: “Želimo dijeliti život franjevačke obitelji u Redu male braće konventualaca, … hoditi putem pokore, živjeti po uzoru na sveto Evanđelje, slijediti jednostavnost i siromaštvo našega Gospodina Isusa Krista, imati Duh Gospodnji i moliti uvijek čistim srcem te napredovati u bratskoj ljubavi.” Od njih se očekuje razmišljati o svome zvanju, iskusiti stil života, oblikovati um i srce u duhu Reda, vrednovati vlastite nakane, kao i prikladnost načina na koji žive. Nakon godine novicijata u prisnom odnosu s Franjom, novak bi trebao živjeti život milosrđa, ljubavi i brige o bratu kao dara odozgor, živjeti s braćom Evanđelje. Prije svega, potrebno je spoznati vlastite mane i vrline, nadvladati grijehe, kao i sve ono što odvraća od milosti, naučiti birati Božju volju, osloboditi se i prepustiti joj se neka djeluje. Potom, potrebno je sačuvati franjevačku dinamiku: biti odgovoran za brata, brinuti se kao majka, tražiti u Evanđelju što je ispravno učiniti, ostati vjeran Crkvi.”

Fra Lucio Massacesi: “Od novaka se očekuju ozbiljnost, odanost i otvorenost za nasljedovanje Isusa Krista prema načinu svetoga Franje, i po karizmi Male braće. Vjerujem da bi svaki novak trebao usvojiti ljubav i vjeru u Boga Oca, revnost u nasljedovanju Krista te postojani odnos s Evanđeljem, za življenje i naviještanje Radosne vijesti djelima i riječima.”

365 dana

Ući u novicijat i započeti redovnički život znači uistinu željeti slijediti Krista po uzoru na jednoga od njegovih vjernih sljedbenika: svetoga Franju Asiškoga.

Nakon 365 dana provedenih u novicijatu, slijede prvi ili privremeni zavjeti siromaštva, čistoće i poslušnosti, koji čine krunu novicijata. Novicijat je proljeće redovničkog života, i pamti se zauvijek. To je vatra na kojoj se griju ruke cijeloga života.

 

Objavljeno u Veritasu, napisao Josip Ivanović

 

Adresa:Samostan sv. Frane
Trg sv. Frane 6
51557 Cres

Telefon:tel. (051) 571-217
tel./fax. (051) 571-020
novicijat: tel. (051) 571-775
sestre: tel. (051) 571-777

samostan.cres@ofmconv.hr

Svećenici:p. Zdravko Tuba, gvardijan, magistar novaka, magistar postulanata
p. Maksimilijan Herceg
p. Ferdinand Ćavar

Kontakt

Ime:

Email:

Poruka: